
Chief
Seattle, Chief of
the Suquamish Indians allegedly wrote to the American Government in the
1800's - In this letter he gave the most profound understanding of God
in all Things. Here is his letter, which should be instilled in the
hearts and minds of every parent and child in all the Nations of the
World:
"The President in
Washington sends word that he wishes to buy our land. But how can you
buy or sell the sky? the land? The idea is strange to us. If we do not
own the freshness of the air and the sparkle of the water, how can you
buy them?
Every part of the
earth is sacred to my people. Every shining pine needle, every sandy
shore, every mist in the dark woods, every meadow, every humming insect.
All are holy in the memory and experience of my people.
We know the sap
which courses through the trees as we know the blood that courses
through our veins. We are part of the earth and it is part of us. The
perfumed flowers are our sisters. The bear, the deer, the great eagle,
these are our brothers. |
The rocky crests, the dew in the meadow, the
body heat of the pony, and man all belong to the same family.
The shining water
that moves in the streams and rivers is not just water, but the blood of
our ancestors. If we sell you our land, you must remember that it is
sacred. Each glossy reflection in the clear waters of the lakes tells of
events and memories in the life of my people. The water's murmur is the
voice of my father's father.
The rivers are our
brothers. They quench our thirst. They carry our canoes and feed our
children. So you must give the rivers the kindness that you would give
any brother.
If we sell you our
land, remember that the air is precious to us, that the air shares its
spirit with all the life that it supports. The wind that gave our
grandfather his first breath also received his last sigh. The wind also
gives our children the spirit of life. So if we sell our land, you must
keep it apart and sacred, as a place where man can go to taste the wind
that is sweetened by the meadow flowers.
Will you teach your
children what we have taught our children? That the earth is our mother?
What befalls the earth befalls all the sons of the earth.
This we know: the
earth does not belong to man, man belongs to the earth. All things are
connected like the blood that unites us all. Man did not weave the web
of life, he is merely a strand in it. Whatever he does to the web, he
does to himself.
One thing we know:
our God is also your God. The earth is precious to him and to harm the
earth is to heap contempt on its creator.
Your destiny is a
mystery to us. What will happen when the buffalo are all slaughtered?
The wild horses tamed? What will happen when the secret corners of the
forest are heavy with the scent of many men and the view of the ripe
hills is blotted with talking wires? Where will the thicket be? Gone!
Where will the eagle be? Gone! And what is to say goodbye to the swift
pony and then hunt? The end of living and the beginning of survival.
When the last red
man has vanished with this wilderness, and his memory is only the shadow
of a cloud moving across the prairie, will these shores and forests
still be here? Will there be any of the spirit of my people left?
We love this earth
as a newborn loves its mother's heartbeat. So, if we sell you our land,
love it as we have loved it. Care for it, as we have cared for it. Hold
in your mind the memory of the land as it is when you receive it.
Preserve the land for all children, and love it, as God loves us.
As we are part of
the land, you too are part of the land. This earth is precious to us. It
is also precious to you.
One thing we know -
there is only one God. No man, be he Red man or White man, can be apart.
We ARE all brothers after all."
Poglavica
Seattle (oko 1780. – 7. lipnja 1866.) je bio poglavica plemena
Duwamish. Grad Seattle, u državi Washington,
je dobio ime po njemu. Poznat je po svom govoru (pismu), američkom
predsjedniku Franklinu Piercu, kao odgovor na ponudu da bijelci
kupe indijansku zemlju. Pismo indijanskog poglavice Seattlea se ubraja
medu najljepše i najdublje misli koje su ikada izrečene o čovjekovoj
prirodi.
Njegove riječi
su ušle u
historiju.
Indijanskom
poglavici Seattle posvećen je Svjetski dan zaštite okolinea
– 5. juna.
MOZDA SMO, IPAK, BRACA

Oslobodjenje,
NEDJALJA, Sarajevo, 21.5.1989

"Knjizevna revija" iz Sarajeva, list za knjizevnost,
umjetnost, kulturu i drustvena pitanja, svoj najnoviji broj
u cijelosti je posvetila ekologiji. Ovim ce ostati zacudjeni
samo oni koji su vec davno prestali da zive od zanosa sto ga
stvara dusa i priroda sama, ali se zato onima sto jos
tragaju za izgubljenom harmonijom biti moguci putokaz.
Izdvojili smo, ovom prilikom pismo poglavice Sijetla, koje
je on 1854. godine uputio tadasnjem americkom predsjedniku
Frenklinu Pirsu kao odgovor na njegov prijedlog da se otkupi
veliko podrucje indijanske zemlje u zamjenu za rezervat. "To
njegovo pismo predstavlja najuniverzalniju poruku cijelom
ljudskom rodu, koju moraju uvazavati s duznim postovanjem
sve filozofije, ideologije i pokreti" - napisao je u ovom
casopisu Milorad Kovacevic, od koga je istovremeno potekla i
inicijativa da se osnuje najvece svjetsko ekolosko priznanje
za zastitu prirode i ocuvanje okolisa pod nazivom "Poglavica
Sijetla", koje bi se dodjeljivalo pod pokroviteljstvom
UNEP-a ( Program ujedinjenih naroda za okolis ). Ne
dopustimo da ostane sam, jer nam je bar san zajednicki!
M.H. |
Slijedi prijevod pisma:
Kako se moze kupiti
ili prodati nebo i toplina zemlje? Takvo sto sasvim nam
je strano. Mi ne posjedujemo svjezinu zraka i bistrinu vode, pa kako ih
mozete kupiti?
Svaki je djelic ove
zemlje svet mom narodu. Svaka blistava
borova iglica, svako zrno pijeska na rijecnom sprudu, svaka maglica u
tami sume, svaka majusna buba, sveti su u mislima i zivotu mog naroda.
Sokovi u drvecu
prozeti su sjecanjima na crvenog covjeka.
Kad mrtvi bljedolikog odu u
setnju medju zvijezde, zaboravljaju zemlju koja im je dala zivot. Nasi
mrtvi nikada ne zaborave svoju predivnu zemlju, jer ona je mati crvenoga
covjeka. Dio sam zemlje, i ona je dio nas. Mirisne trave su nam sestre,
jelen, pastuh, veliki orao – braca su nam. Stjenoviti vrhunci, socni
pasnjaci, toplo tijelo ponija i covjek – sve pripada istoj porodici.
Kad veliki poglavica
iz Vasingtona salje svoj glas da zeli kupiti nasu zemlju, previse od nas
trazi. Veliki poglavica porucuje da ce nam pronaci mjesto na kojem cemo
lijepo zivjeti. On ce nam biti otac, mi njemu djeca. Razmotrit cemo tu
ponudu da kupite nasu zemlju. Ali, nece to biti lahko. Ova je nama
zemlja sveta.
Ova blistava voda
sto tece brzacima i rijekama nije samo voda, vec krv nasih predaka. Ako
vam prodamo zemlju, morate se sjetiti da je ova voda sveta, morate reci
svojoj djeci da je sveta, da svaki odraz u bistrom jezeru kazuje
dogadjaje i uspomene iz zivota moga naroda. Zubor vode glas je mog oca.
Rijeke su nasa braca, utazuju nam zedj. Rijeke nose nase kanue, hrane
nam djecu. Prodamo li vam ovu zemlju, morate se sjetiti i uciti svoju
djecu da su rijeke nasa, a i vasa braca. Zato rijekama morate pruziti
dobrotu kakvu biste bratu pruzili.
Znamo da nas bijeli
covjek ne razumije. Njemu je jedan dio zemlje isti kao i bilo koji drugi.
On je stranac sto dodje nocu i oduzme zemlju i sve sto mu treba. Zemlja
mu nije brat, vec neprijatelj, kad je pokori, on krece dalje. Ostavlja
za sobom grobove svojih otaca i ne mari zbog toga. Oduzima zemlju svojoj
djeci i nije ga briga. Grobovi njegovih otaca i zemlja sto mu djecu rodi
– ostaju zaboravljeni. Prema majci – zemlji i prema bratu – nebu odnosi
se kao prema stvarima sto se mogu kupiti, opljackati, prodati poput
stoke ili sjajnog nakita. Njegova ce pohlepa unistiti zemlju i za sobom
ostaviti samo pustos.
Ne znam. Nas se
nacin zivota razlikuje od vaseg. Od pogleda na vase gradove crvenog
covjeka zabole oci. To je mozda zato sto je crveni covjek divlji i ne
razumije stvari. U gradovima bijeloga covjeka nema mirnog kutka. Nema
mjesta na kojem bi se culo ostvarenje lisca u proljece ili drhtaj krilca
u musice. Mozda zato sto sam divlji naprosto ne shvacam. Buka mi
vrijedja usi. Sto li vrijedi zivot ako covjek ne moze cuti usamljeni
krik kozoroga ili nocnu prepirku zaba u bari? Ja sam crveni covjek i ne
razumijem mnogo …
Indijanac voli mehki
zvuk vjetra kad se poigrava povrsinom mocvare i miris povjetarca,
osvjezen podnevnom kisom ili borovinom.
Najvece blago
crvenoga covjeka jest zrak. Sve zivo dijeli isti dah – zivotinja, drvo,
covjek. Svima je taj dah potreban. Bijeli covjek kao da ne opaza zrak
koji udise. Poput nekoga ko je dugo na samrti, imun je na smrad. Prodamo
li vam svoju zemlju, morate se sjetiti da nam zrak dijeli svoj dah sa
svim zivotom koji odrzava.
Vjetar sto je mome
djedu dao prvi dah prihvatit ce i njegov posljednji uzdah. Ako vam
prodamo zemlju, morate je cuvati kao svetinju, kao mjesto na koje ce
bijeli covjek moci da udahne vjetar, zasladjen mirisom poljskog cvijeca.
Razmotrit cemo vasu
ponudu da kupite zemlju. Odlucimo li da pristanemo, zahtjevat cu da
ispunite ovaj uslov: bijeli covjek se mora ophoditi prema zivotinjama
ovog kraja kao prema svojoj braci! Divlji sam i ne razumijem drugaciji
zivot. Vidio sam po preriji hiljade bufala koje je bljedoliki ostavio,
ustrijelivsi ih iz jureceg zeljeznog konja. Divlji sam i ne razumijem
kako zeljezni konj iz kojeg suklja dim moze biti vazniji od bufala kojeg
mi ubijamo samo da bi smo prezivjeli.
Sta je covjek bez
zivotinja? Kad bi zivotinja nestalo, covjek bi umro od velike
usamljenosti duha. Sta god zadesi zivotinje, ubrzo snadje i covjeka. Sve
je na svijetu povezano.
Morat cete uciti
svoju djecu da im je pod nogama pepeo nasih djedova. Da bi postovali
zemlju, kazat cete da je zemlja bogata zivotom nasih predaka.
Morat cete uciti
svoju djecu isto sto i mi ucimo svoju – da nam je zemlja majka. Sto
snadje zemlju, snadje i njenu djecu. Pljuje li covjek na zemlju, pljuje
na sebe sama.
Zemlja ne pripada
covjeku. Covjek pripada zemlji.
To dobro znamo. Sve je u medjusobnoj vezi, kao sto je porodica
sjedinjena krvlju. Sve je povezano. Nije covjek tvorac tkanine zivota,
vec samo nit u njoj. Sta uradi sa tkaninom cini i sa sobom.
Cak ni bijeli covjek,
ciji bog kroci i govori s njime kao prijatelj s prijateljem, nece
izbjeci zajednickoj sudbini. Mozda smo ipak braca. Vidjet cemo. Jedno
znamo zasigurno, a to ce i bjeli covjek jednom morati shvatiti: nas bog
je isti bog. Mozda mislite da i njega mozete posjedovati, kao sto se
spremate da uzmete cijelu nasu zemlju. Ali, necete! On je bog ljudi I
njegova je milost jednaka za crvenog i za bijelog covjeka. Ova je zemlja
njemu sve. Oskrnaviti je isto je sto i prezirati njenog stvoritelja.
Bijelih ce ljudi nestati: mozda cak i prije no ostalih plemena.
Prljajte samo svoj
lezaj i jedne cete se noci udaviti u vlastitom izmetu. U svome cete
nestajanju plamtjeti u ognju boga koji vas je doveo ovamo i nekom
neobjasnjivom nakanom dao vam vlast nad ovom zemljom i crvenim covjekom.
Takva se sudbina nama cini bjednom.
Ne razumijemo zasto
se ubija bufalo, zasto se krote divlji konji, zasto je u dubini sume
toliko ljudskog vonja, zasto je pogled na zelene brijegove rastrgan
zicama sto govore. Gdje su gustici? Nema ih vise.
Gdje je orao? Otisao.
Pravom zivljenju je
kraj. Nastupa borba za opstanak.

"To
mi znamo: zemlja ne pripada čovjeku; čovjek pripada zemlji" |